PSIHOLOŠKA POMOĆ

Uvriježeno je u našem razmišljanju da odvajamo dušu i osjećaje od mozga, no malo je poznato da su upravo najodgovorniji čimbenici za njegova oštećenja:

  • traume (fizičke ozljede svih vrsta)
  • emocionalni stres (osjećaji)
  • stres

Stres čak proizvodi hormone koji direktno uništavaju moždane stanice u hipokampusu (dijelu mozga koji je odgovoran za nase pamcenje, kontrolu ponasanja, govor).

Dakle kada se suočimo sa dijagnozom da bolujemo od raka to izaziva u nama toliki stres koji se po svim karakteristikama može usporediti sa post traumatskim sindromom poznatijim kao PTSP. U tom trenu i pacijent, a često i njegova obitelj osjećaju da su im životi ugroženi. Neizbježno je iznenadno suočavanje sa smrću!

Simptomi mogu biti različiti no najčešće se pojavljuje tjeskoba, praćena osjećajem potištenosti (depresije). Strah sa znojenjem i ubrzanim disanjem. Nesanice. Gubitak apetita.

Zbog svega toga vrlo je važno da smo u mogućnosti već na samom početku imati potporu osoba koje su educirane u pružanju psihološke pomoći. Suočeni sa vlastitom smrtnošću trebati će nam ogromna količina energije da zadržimo optimizam i vjeru u svoje izlječenje tijekom svih terapija koje nam predstoje. Pogotovo odnosi unutar članova obitelji postaju složeniji kada su prisutna djeca bez obzira na njihovu dob.

Osobe koje nas u tome trenu okružuju trebale bi imati veliku dozu empatije (suosjećanja) i razumijevanja prema nama, što je vrlo teško dobiti od liječnika i medicinskog osoblja zbog njihove preopterećenosti svakodnevnim poslom.

Rješenje se može naći u klubovima onkoloških pacijenata koje mislimo osnovati pri našoj udruzi, kod individualnih psihoterapeuta ili psiho-onkologa. Nerijetko se u takvim situacijama okrećemo vjeri i tražimo pomoć kroz duhovnost.

Bez obzira koji put ili način odabrali važno je da pronađemo stvari u životu koje nas posebno vesele i bude u nama optimizam. Na bolne trenutke kroz koje smo prolazili pri našem liječenju treba što manje misliti i prisjećati ih se. Dobro je podijeliti ih sa drugima i pustiti da nepovratno odu....